U četvrtak, 13. listopada, učenici petih razreda naše škole posjetili su Park prirode Papuk i Geo-info centar Papuk u Voćinu. U nastavku pročitajte slikovite opise Jane Kos, učenice 5.b razreda. Zadatak učenika bio je, uz opis doživljaja, poigrati se i novim riječima na drugim narječjima. Za vizualni dojam pogledajte u fotogaleriju.

„Cika, veselje, smijeh poznatih prijateljskih glasova i nježan osjećaj hladnoće, što zbog jutarnjih sati, što zbog uzbuđenja. Ide se na izlet. Put do parka prirode Papuk je, naravno, zabavan jer smo izašli van iz učionice, vozimo se uz smijeh i druženje. Kak bi rekli (kako bi rekli) i vrijeme nas je poslužilo. Vura sim, vura tam (sat tu, sat tamo) i došli smo. Šuma miriše. Staze nas čekaju, a oblaci kao mekani vajnkuš (jastuk) drže nam stražu svisoka. Pomalo smo gladni i svi se pitamo: „Kaj (što) nije vrijeme za obed (jelo)?“ Nakon ručka imat ćemo opet snage za benavit (ludovati). Krenuli smo po Grofovoj stazi, prošli pored dva jezera bistrih poput očiju, na putu vidjeli još pokoji cvit i čelicu (cvijet i pčelicu). Tu su i špilje u kojima je svijet črn (crn), samo pokoje šuškanje i odraz malog oka daje nam do znanja da i tu ima života. Pozdravio nas je i slap Skakavac. On more reći (može reći) najdulje „psssst“ od svih koje smo do sada puno puta čuli. Čuli smo usput svašta, sigurna sam da smo i ponešto zapamtili. Kaj je je (što je je). Vrijeme je za igru odmor i druženje. Netko već gasi svijeću i stišava dan. Ća pasali smo (otišli smo). Ponesli smo od svega pomalo, možda i najviše smijeha i vrnuli se (vratili se), Zagrebe, tebi.

Jana Kos, 5.b