Moj zlatni plesni trenutak dogodio se u Milanu 20.11.2025. g.
Na natjecanju je sudjelovalo dvadesetak država iz cijelog svijeta sa svojim najboljim koreografijama te preko 3000 plesača iz cijelog svijeta. Natjecao sam se u kategoriji „Children Solo Male“ i za ovaj sam se nastup pripremao oko dva mjeseca. Neki su treninzi bili teški, a neki su bili zabavni. Srećom – uvijek je bilo više zabavnih treninga nego onih zahtjevnih. Prije izlaska na pozornicu osjećao sam se istovremeno nervozno i uzbuđeno. Kada dođem na pozornicu, postavim se i zatim krene glazba. U tom trenutku sam sebi kažem: „Možeš ti to!“ i onda uživam dok plešem te se prepustim tom poletnom osjećaju.
“Osvojio sam PRVOOO mjesto!!”
Osjećao sam se kao da sam na vrhu svijeta jer je velika čast biti svjetski prvak po drugi put. To što sam pobijedio ne znači da sam najbolji nego me potiče da još više radim na sebi i plesu. Znači da sam dovoljno radio i napredovao od zadnje pobjede kako bih ostvario i ovu. Planiram plesati zauvijek jer je ples nešto što me jako usrećuje i zabavlja. Puno ljudi misli kako ples uopće nije težak, da nije sport nego samo zabava. No, to je daleko od istine. Ples je sport, uporan rad i najbitnije – ples je umjetnost, umjetnost pokreta.
Nikola Galunić, 6.a
