U ponedjeljak, 17. studenog 2025., gospodin Branko Grdić, vukovarski branitelj, podijelio je s učenicima osmog razreda svoje svjedočanstvo o borbama i stradanjima u tom simboličnom hrvatskom gradu.
U čast Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata, učenici su imali priliku čuti nevjerojatnu ljudsku snagu i upornost koju je gospodin Grdić, kao i mnogi drugi branitelji, pokazao u najtežim trenucima, ali i saznati o važnosti očuvanja sjećanja na te teške dane za buduće generacije.
Učenik Hrvoje Ban pripremio je prezentaciju o Vukovaru te napisao i pročitao prigodnu pjesmu. Prigodne tekstove interpretativno su prenijeli i Melani Hunjek te Ivan Šarlog.
Zahvaljujemo gospodinu Grdiću na njegovoj hrabrosti, posvećenosti i tome što je s nama podijelio svoje svjedočanstvo.
VUKOVARSKE SUZE
Kad ugledah Vukovar, suza mi iz oka kanu,
Bilo je to u jednom, sasvim običnom danu.
Možda je bio petak, a možda i kasna jesen,
Pogledi su nam se sreli, a bijaše raznesen.
Vuka i Dunav, dvije suze s moga lica,
Teku i pričaju priče iz dvadesetog stoljeća.
Puno se priča razlilo preko gradskih ulica,
A jedna je tužna ostala u našim srcima.
Ranih devedesetih, nisam se nit’ rodio,
A rat za slobodu, na Dunavu se vodio.
Pucalo se, ginulo i strašno krvarilo,
I hrabre je heroje, sve to razjarilo.
Tenkovi su imali čak svoje groblje,
Dok su nas neki htjeli u roblje.
Svaki je Vukovarac tugu zapisao,
A sloboda je svakome davala smisao.
Brojni su očevi za slobodu pali,
Kako bismo se danas slobodno igrali.
Da vukovarska golubica može letjeti,
A Hrvati, ponosno, na svome živjeti.
Vuka će danima tužno plakati,
Dunav joj nježno kosu milovati.
Možda ćemo loše nekad oprostiti,
Al’ ćemo sjećanje u srcu zaključati.
Hrvoje Ban, 8.c
