Nakon buđenja u cik zore i dolaska u Vukovar, naš prvi posjet bio je razgledavanje Muzeja vučedolske kulture u kojemu smo saznali o stanovništvu koje je na ovom području obitavalo u 3. tisućljeću prije Krista. Naučili smo kako su računali dane, koje su im bile prehrambene navike te način odijevanja. Nakon kratkog, ali sažetog i zanimljivog obilaska, zaključili smo da su bili izuzetno inteligentni te da su svakodnevno pronalazili različite načine za snalaženje u prostoru. Uslijedio je posjet dvorcu Eltz, najznačajnijem djelu barokne arhitekture, u kojemu je stanovala obitelj koja još i danas stanuje u Njemačkoj, a u njemu smo se informirali o prošlosti ovoga grada. Istoga dana, dočekala su nas još dva predavanja, ali ovoga puta o temi „Domovinski rat“. Na njemu smo slušali o početku akcija te razloge zbog kojih je došlo do rata. Ostatak dana proveli smo družeći se i razgledavajući centar Vukovara te, na samom kraju, zabavljajući se u takozvanom disku. Iscrpljeni od cjelokupnog dana, legli smo na počinak te se pripremili za sutrašnji, po mom mišljenju, mnogo značajniji dan.

 

Idućeg dana, uputili smo se u franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova koja je izuzetno stradala u Domovinskom ratu. Nakon rata je obnovljena, no jedan dio nje ostao je isti kao upečatljiv podsjetnik na ratna stradanja. Također, čuli smo mnoge zgode o sv. Boni, zaštitniku grada Vukovara, a na samom kraju svećenik nas je podučio da budemo puni ljubavi i mira te da se u našem najboljem svjetlu predstavljamo svijetu. Upravo je ovo bio uvod za ono što nas je iduće čekalo, a to su priče o stradavanju Vukovara tijekom Domovinskog rata. Obišli smo Trpinjsku cestu koju ljudi često nazivaju i „groblje tenkova“ jer je na njoj uništeno ukupno 83 tenka, a u blizini nje je i Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti u kojem smo čuli nešto više o braniteljima koji su na ovoj cesti dali svoje živote za voljenu domovinu. Uslijedio je i posjet Vukovarskoj bolnici u kojoj smo čuli kako je ranjenicima pružena odlična medicinska pomoć iako je oko bolnice dnevno padalo i do 70 granata, a sama medicinska oprema, kao i prostor, nije bio najbolje opremljen.

 

Čuvši ovakve priče i vidjevši različite dirljive prizore, uputili smo se na Memorijalno groblje Vukovar na kojemu smo, zapalivši svijeću, odali počast svim vukovarskim braniteljima. Neizbježan je bio i posjet Spomen-domu Ovčara – hangar, kao i samoj Ovčari, na kojima smo čuli različite uznemirujuće priče o nedužnim civilima koji su također poginuli. Svima nama uistinu je bilo teško čuti razne katastrofe koje je JNA radila našem narodu te je bilo jako teško suzdržati se i ne zaplakati. Potresna je bila pomisao na na sve te civile koji su kobnog 18. studenog trebali napustiti svoje domove i otići u nepoznato. Bilo se teško suzdržati na mnoge istinite priče fizičkog i psihičkog zlostavljanja prema našim ljudima, prema ljudima koji su nečija djeca, nečiji sinovi/kćeri, nečiji susjedi, nečiji prijatelji, nečiji roditelji. Završetak ovog posjeta obilježilo je predavanje pod nazivom Mir. Predavanje nakon kojeg sam izašla zrelija i hrabrija. Postala sam svjesna što su sve hrvatski branitelji dali za svoju domovinu, dali za svoj narod, za svoje braću i sestre. Također, ovim putim još jednom čestitam Korini Lazo i Emi Pavor koje su na završnom kvizu predstavljale našu školu i zauzele zasluženo 1. mjesto! Ova terenska nastava svakako nas je naučila o mnogim povijesnim strahotama bez kojih ne bi postojao Vukovar, ne bi postojala slobodna i neovisna Hrvatska, ne bismo postojali MI.

 

Tara Sedlar, 8.a