U maglovito jutro krenuo sam sa svojim prijateljima iz razreda autobusom prema Hrvatskom zagorju. Vozili smo se autocestom do grada Krapine koji je sjedište Krapinsko-zagorske županije. Dolaskom u grad produžili smo do Trškog vrha gdje se nalazi barokna crkva sv. Marije Jeruzalemske. Crkva je izvana izgledala kao iz bajke onako u magli. U njoj se na glavnom oltaru nalazi Marijin kipić donesen iz Jeruzalema zbog kojeg je i počela gradnja svetišta, a cijela unutrašnjost je oslikana.

 

Nakon toga krenuli smo u posjet nalazištu pračovjeka Hušnjakovo gdje smo obišli Muzej krapinskih neandertalaca. U muzeju sam doznao kako je čovjek živio u špiljama. Živio je u većoj zajednici, svaki član je imao svoju ulogu. Žene su brinule o vatri, pripremi hrane i o mlađim, starijim i bolesnim članovima, a jači muškarci su išli u lov i brinuli se o sigurnosti, tj. štitili ih od napada životinja. Uz pomoć napredne tehnologije upoznao sam nastanak svijeta i evoluciju živih bića. Produžili smo do nalazišta koje je otkrio 1899. g. Dragutin Gorjanović-Kramberger. U njemu je pronađeno devet stotina ljudskih fosilnih kostiju i brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, sivog vuka i dr. i više od tisuću komada kamenog oruđa iz starijeg kamenog doba.

 

Nakon ovih svih informacija postali smo gladni pa smo produžili do Oroslavja na ručak u jednu od najpoznatijih pizzerija Hrvatskog zagorja, Oro-Goro. Tamo smo pojeli pizze, popili sok i proveli slobodno vrijeme igrajući razne igre.

 

Kada smo se dobro odmorili, krenuli smo u Park znanosti. To je park koji su u svom dvorištu osmislila dvojica braće, Luka i Matija Veverec, kako bi se djeca i odrasli upoznali s raznim pojavama iz područja fizike, astronomije, geografije i psihologije. Vidjeli smo različite eksponate, a najzanimljiviji su mi bili zvučna zrcala, spirala adaptacije i diskovi inercije.

 

Već se spuštao mrak pa smo krenuli puni dojmova i zanimljivih sjećanja autobusom prema mjestu svog polaska. U mraku nas je dočekala naša škola i brižni roditelji koji su jedva čekali da im ispričamo što smo doživjeli.

 

Leon Kireta, 5. d